Dok hormoni luduju, adolescenti razmišljaju o ljubavi, tuguju i plaču ako imaju neuspješan odnos sa voljenom osobom te jednako intenzivno proživljavaju ushićenost kada im je odnos uspješan. Već drugi, treći dan, sviđa im se netko drugi i čine sve kako bi novu osobu osvojili.
Adolescentska zaljubljivanja nisu nimalo bezazlena. Ona dovode do toga da djeca skroz prestanu učiti i da samo razmišljaju o osobi koja im se sviđa. S tim problemom roditeljima nije nimalo lako izaći na kraj. Metode poput pokušaja razgovara, prijetnji, zabrane korištenja računala na par dana i izlazaka, objašnjenja kako su to prolazne i nebitne ljubavi te kako je jedino škola ta koja u tim godinama treba biti važna, najčešće su bezuspješne.
Da bi adolescent doista čuo što mu roditelj želi reći, on treba biti vrlo iskren i otvoren. A roditelji rijetko iskreno i otvoreno pričaju djeci o svojim ljubavima ili odnosu sa sadašnjim partnerom. Razlog tome može biti što se stide svojih ljubavnih neuspjeha, što sami nisu dovoljno osviješteni da bi mogli o tome pričati pa im je teško verbalizirati što osjećaju prema partneru, a možda naprosto smatraju neumjesnim da o tome razgovaraju sa svojim pubertetlijama. Ipak, ne tako davno, upravo su im oni prematali guze i mnogi se pitaju - kada su tako brzo odrasli i kako je moguće da sve o čemu razmišljaju je ljubav (i seks)?
Suočeni sa takvim problemima, roditelji se često prisjećaju "svog vremena“ i svojih pubertetskih dana. Najčešći zaključak je: "ja se tako nisam ponašao/la, ja sam slušao/la svoje roditelje!“. Međutim, je li doista tako?
Kako vrijeme prolazi, sjećanja blijede i skloni smo se prisjećati onog što ide u korist zahtjevima koje sad postavljamo svojoj djeci. Često zaboravljamo, koliko smo mi suza prolili jer nas je neki dečko/cura odbio i kako smo mislili da ćemo ga/ju čitav život voljeti. Naravno, osjećaji se mijenjaju te se mijenja pogled na proživljeno. Međutim, za razliku od adolescenata, kao odrasli možemo prevrtiti film na početak i uvidjeti kako su neke stvari što smo radili "bile glupe“. Oni nemaju mogućnost predviđanja da će jednog dana i oni misliti da su njihovi trenutni osjećaji "glupi“ jer su preplavljeni njima. Roditelji moraju imati na umu da su osjećaji adolescenata izrazito snažni zbog hormonalne neravnoteže te ukoliko ustraju u objašnjavanju da to što osjećaju je nevažno, doživjet će odbijanje. S vremenom se zasigurno neće više povjeravati. Na koncu, biste li se vi povjeravali nekome tko vam uporno govori da je ono što doživljavate i proživljavate nevažno i glupo? Dakle, roditelji trebaju voditi računa o burnim osjećajima adolescenata, ukazivati im vlastitim ponašanjem s partnerom kako izgleda kvalitetan odnos te ga učiti o kontracepcijskoj zaštiti.
Današnja djeca sazrijevaju mnogo ranije i mnogo više znaju nego ranije generacije. Velikim dijelom se to može pripisati medijima. Upravo zbog toga, stručnjaci sugeriraju da se bira što će predškolsko, a kasnije školsko dijete gledati te da treba razgovarati nakon toga o odgledanom i doživljenom. Naravno, predlaže se što manje gledanja crtića i filmova koji svojim sadržajem nisu primjereni za mozak malog djeteta. U ovu kategoriju se mogu ubrojiti i odlasci u kupovinu. Zbog kontinuiranog izlaganja izlozima, promotivnim materijalima i sl. koji, kao i mediji, naglašavaju seksualnost ljudskog tijela, djeca će to prihvatiti kao nešto normalno. Kada uđu u pubertet, smatrat će da je sasvim prirodno da i oni ističu svoju seksualnost i potrebu za ljubavi. U društvu vršnjaka bit će "cool“ i poželjni.
Dobra preventivna metoda pokazao se razgovor o antitezama o ljubavi i smislu života. Mnogi adolescenti prihvatit će argumente ukoliko osjete da se uvažavaju njihovi stavovi i osjećaji.
Neke od njih su:
* Ne postoji samo jedan smisao života
* Nije ljubav smisao života, smisao života je sam život
* Sve ono što je vrijedno u životu čini njegov smisao
* Smisao života se ne pronalazi izvan sebe, već su ljudi ti koji osmišljavaju ili ne osmišljavaju svoj život
* Ničije pravo na život ne smije biti uvjetovano postojanjem ljubavi
* Partnerska ljubav je jako važna, ali nije najvažnija
* Kao što se ljubav može podcjenjivati, tako se može i precjenjivati
* Glupost počinjena u ime ljubavi ostaje glupost, zločin počinjen u ime ljubavi ostaje zločest
U svakom slučaju, najvažnije je odmalena graditi odnos s djetetom i učiniti da dijete postupno stječe povjerenje u roditelja. Ukoliko ih osuđujemo ili kritiziramo, djeca će se sve više udaljavati misleći da im je roditelj neprijatelj, te će takva situacija u pubertetu samo još više doći do izraažaja. Roditelj uvijek treba biti taj koji je podrška djetetu u svemu i samo takav odnos kasnije u pubertetu može pomoći da adolescent svoje probleme podijeli s roditeljima i da na taj način njegovo odrastanje prođe što lakše i bezbolnije.
Adolescentska zaljubljivanja nisu nimalo bezazlena. Ona dovode do toga da djeca skroz prestanu učiti i da samo razmišljaju o osobi koja im se sviđa. S tim problemom roditeljima nije nimalo lako izaći na kraj. Metode poput pokušaja razgovara, prijetnji, zabrane korištenja računala na par dana i izlazaka, objašnjenja kako su to prolazne i nebitne ljubavi te kako je jedino škola ta koja u tim godinama treba biti važna, najčešće su bezuspješne.
26.4.2015.
Objavio Planer Vjenčanja
Planer Vjenčanja je vjenčani portal za mladence koja pomaže mladencima pri planiranju vjenčanja. Pronađite sve za vjenčanje na jednom mjestu.
Komentari