Dok hormoni luduju, adolescenti razmišljaju o ljubavi, tuguju i plaču ako imaju neuspješan odnos sa voljenom osobom te jednako intenzivno proživljavaju ushićenost kada im je odnos uspješan. Već drugi, treći dan, sviđa im se netko drugi i čine sve kako bi novu osobu osvojili.

Adolescentska zaljubljivanja nisu nimalo bezazlena. Ona dovode do toga da djeca skroz prestanu učiti i da samo razmišljaju o osobi koja im se sviđa. S tim problemom roditeljima nije nimalo lako izaći na kraj. Metode poput pokušaja razgovara, prijetnji, zabrane korištenja računala na par dana i izlazaka, objašnjenja kako su to prolazne i nebitne ljubavi te kako je jedino škola ta koja u tim godinama treba biti važna, najčešće su bezuspješne.

Da bi adolescent doista čuo što mu roditelj želi reći, on treba biti vrlo iskren i otvoren. A roditelji rijetko iskreno i otvoreno pričaju djeci o svojim ljubavima ili odnosu sa sadašnjim partnerom. Razlog tome može biti što se stide svojih ljubavnih neuspjeha, što sami nisu dovoljno osviješteni da bi mogli o tome pričati pa im je teško verbalizirati što osjećaju prema partneru, a možda naprosto smatraju neumjesnim da o tome razgovaraju sa svojim pubertetlijama. Ipak, ne tako davno, upravo su im oni prematali guze i mnogi se pitaju - kada su tako brzo odrasli i kako je moguće da sve o čemu razmišljaju je ljubav (i seks)?

Suočeni sa takvim problemima, roditelji se često prisjećaju "svog vremena“ i svojih pubertetskih dana. Najčešći zaključak je: "ja se tako nisam ponašao/la, ja sam slušao/la svoje roditelje!“. Međutim, je li doista tako?

Kako vrijeme prolazi, sjećanja blijede i skloni smo se prisjećati onog što ide u korist zahtjevima koje sad postavljamo svojoj djeci. Često zaboravljamo, koliko smo mi suza prolili jer nas je neki dečko/cura odbio i kako smo mislili da ćemo ga/ju čitav život voljeti. Naravno, osjećaji se mijenjaju te se mijenja pogled na proživljeno. Međutim, za razliku od adolescenata, kao odrasli možemo prevrtiti film na početak i uvidjeti kako su neke stvari što smo radili "bile glupe“. Oni nemaju mogućnost predviđanja da će jednog dana i oni misliti da su njihovi trenutni osjećaji "glupi“ jer su preplavljeni njima. Roditelji moraju imati na umu da su osjećaji adolescenata izrazito snažni zbog hormonalne neravnoteže te ukoliko ustraju u objašnjavanju da to što osjećaju je nevažno, doživjet će odbijanje. S vremenom se zasigurno neće više povjeravati. Na koncu, biste li se vi povjeravali nekome tko vam uporno govori da je ono što doživljavate i proživljavate nevažno i glupo? Dakle, roditelji trebaju voditi računa o burnim osjećajima adolescenata, ukazivati im vlastitim ponašanjem s partnerom kako izgleda kvalitetan odnos te ga učiti o kontracepcijskoj zaštiti.

Današnja djeca sazrijevaju mnogo ranije i mnogo više znaju nego ranije generacije. Velikim dijelom se to može pripisati medijima. Upravo zbog toga, stručnjaci sugeriraju da se bira što će predškolsko, a kasnije školsko dijete gledati te da treba razgovarati nakon toga o odgledanom i doživljenom. Naravno, predlaže se što manje gledanja crtića i filmova koji svojim sadržajem nisu primjereni za mozak malog djeteta. U ovu kategoriju se mogu ubrojiti i odlasci u kupovinu. Zbog kontinuiranog izlaganja izlozima, promotivnim materijalima i sl. koji, kao i mediji, naglašavaju seksualnost ljudskog tijela, djeca će to prihvatiti kao nešto normalno. Kada uđu u pubertet, smatrat će da je sasvim prirodno da i oni ističu svoju seksualnost i potrebu za ljubavi. U društvu vršnjaka bit će "cool“ i poželjni.

Dobra preventivna metoda pokazao se razgovor o antitezama o ljubavi i smislu života. Mnogi adolescenti prihvatit će argumente ukoliko osjete da se uvažavaju njihovi stavovi i osjećaji.

Neke od njih su:

* Ne postoji samo jedan smisao života
* Nije ljubav smisao života, smisao života je sam život
* Sve ono što je vrijedno u životu čini njegov smisao
* Smisao života se ne pronalazi izvan sebe, već su ljudi ti koji osmišljavaju ili ne osmišljavaju svoj život
* Ničije pravo na život ne smije biti uvjetovano postojanjem ljubavi
* Partnerska ljubav je jako važna, ali nije najvažnija
* Kao što se ljubav može podcjenjivati, tako se može i precjenjivati
* Glupost počinjena u ime ljubavi ostaje glupost, zločin počinjen u ime ljubavi ostaje zločest

U svakom slučaju, najvažnije je odmalena graditi odnos s djetetom i učiniti da dijete postupno stječe povjerenje u roditelja. Ukoliko ih osuđujemo ili kritiziramo, djeca će se sve više udaljavati misleći da im je roditelj neprijatelj, te će takva situacija u pubertetu samo još više doći do izraažaja. Roditelj uvijek treba biti taj koji je podrška djetetu u svemu i samo takav odnos kasnije u pubertetu može pomoći da adolescent svoje probleme podijeli s roditeljima i da na taj način njegovo odrastanje prođe što lakše i bezbolnije.